STARI GRADOVI
Grad pod ognjem avgusta
sablasno prazan čeka smrt.
Mačke lutalice u vinskim
podrumima drijemaju,
liturgija odložena dok usta
kamenog lava ćute,
ni ribari na pučinu neće,
muzika cvrčaka iz vrta Homerove vile
posmrtni marš luci okrunjenoj suncem.
Svi odlaze, u redu za novu Nojevu barku
galebovi na štakama, spomenici vlastelina,
svjetina, karneval i duše pomoraca, osnivača grada.
Čekaju i piju mineralnu vodu iz plastičnih flaša.
Zvona ih ne prate jer zvonik na točkovima
već se ukrcao.
Skoro istopljeno moje biće baca sjenku
talasa mladenca
što šumeći zvoni i vraća ih natrag.
Stari gradovi, koliko ste vječni
kad sjenkom talasa sperete bore
iz čijih provalija krik vašeg spasioca
ne čujete.
25. jul 2006.
MORE U OGLEDALU
Hodnik stana na šestom spratu
miriše na suvu koru limuna i kavu.
U ogledalu ljeska more.
Zid išaran
dječijim arabeskama, grafitima
zemljotresa i memlom za leđima.
U ogledalu bonaca snage sna
pogledu starom nekoliko sati
odražava boju.
I po ko zna koji put –
suze, znoj, pljuvačku, modrice,
kašalj i druge krhotine pučine
pakujem u flašu zatvorenu plutom
da joj lijek od sušenja budu.
A meni... kako bude.
6/8. septembar 2006.
STATUA
Dva vijeka poslije Leopardija
dolazi trgu među zidinima
gdje lava mekša od smole.
Pokretna statua, gola do pupka,
nedirnutih bradavica, na korak dva
ispred, melodijom koraka odlazi,
neuhvatljiva...
Predugo, u mrklini ćorsokaka,
pored fontane sa beskućnicima
dok ljetnji pljusak kuca na vrata katedrale
zaludno se – ljepšoj od utopije – primiče.
Umivena morem, lavirintu ulica odlazi
brzo, ne okrećući se ni tren.
Mokrih nogavica, u mokasinama punim obale,
hita portunu, diše joj za vratom
blizu trga sa početka i tako u nedogled.
Bezbroj spletenih puteva dana
krst ispisuje.
Od grčkog maratonca umorniji,
koketnu statuu ostavlja drugima,
žuri marini sa kartom za Montenegro
u džepu da brod ne isplovi. Usporava
svjestan da postaje kip iz čijeg
čela znoj pučine izvire,
od koga se bronza stihova latinskih pjesnika odvaja.
Nigdje neće kročiti
pokretniji od planete juga.
13. jul 2006.
Slika: More, Vojo Stanić
